Cookies & cream

AKO NE MOŽEŠ, ONDA NE MOŽEŠ

– Meni kolači ne ispadnu tako dobri i lijepi kao tvoji. Ja to ne mogu!
– A koliko si ih puta radila?
– Jednom.
– Pa zašto samo jednom?
– Zato što ne volim praviti kolače nego ih volim jesti!

Ovu sam priču prepričala puno puta i zasniva se na stvarnim osobama i događajima:

Bila jednom jedna žena, vrhunska sportašica, natjecateljica u body buildingu, koja je tih davnih dana obnašala neformalnu funkciju svojevrsne guruice i savjetnice, često i tješiteljice, mladih sportaša tog sporta. Njezina vrata su uvijek bila svima otvorena. Jednog dana, dolazi joj mladi sportaš sa svojim problemom tražeći savjet: „Treniram kao lud, uzimam sve potrebne suplemente, odmaram dovoljno … sve što treba, samo ne mogu dovoljno jesti. Što da radim kako bih uspio?“ Ona mu kratko odgovori: „Ako ne možeš, onda ne možeš.“

Iako je od tada prošlo 20-ak godina, često se sjetim tih riječi kada i sama upadnem u „ja to ne mogu“ raspoloženje. Ili možeš ili ne možeš, ili hoćeš ili nećeš. Nitko neće doći i napisati ti ispričnicu jer ti nešto ne možeš. Jer ako stvarno nešto ne možeš, onda to nitko od tebe neće ni tražiti, niti bi ti to trebao tražiti sam od sebe. Pitanje je samo koliko nešto hoćeš. Ako uz svo htjenje ovoga svijeta koje ti je na raspolaganju i dalje nešto ne možeš, onda nema brige jer ili to nije tvoja priča ili nisi dovoljno želio. Tada nema razloga za frustraciju.

Ipak, čvrstog sam i nepokolebljivog stava da ne možemo svi sve. Sjećam se žučne rasprave na jednom dječjem rođendanu (jer gdje ćeš boljeg mjesta za životne filozofije nego u okruženju šarenih balona i vriske djece). Dio društva zagovaralo je mišljenje kako svi možemo sve, samo ako dovoljno jako želimo. Ja sam pak smatrala da to ne samo da nije točno nego je i vrlo opasno, pogotovo ako vas odgoje sa tom idejom u glavi. Umjesto da vas se potiče da razvijate upravo ono što su vaši najveći talenti, usađuju vam ispraznu i nepraktičnu filozofiju da možete sve što hoćete. Ne, ne možete a zbog tog ćete programiranog uvjerenja vrlo vjerojatno biti silno nesretni.

Ne možemo biti vrhunski glazbenik ako nismo muzikalni, ne možemo biti uspješni sportaš ako nemamo predispozicije za sport koji smo odabrali (iako za neki drugi možda imamo), ne možemo biti body builder ako ne možemo dovoljno jesti, ne možemo završiti fakultet ako nemamo minimum samodiscipline…i tako unedogled. Ali što je sa svim onim što možemo? Jer iako ne možemo sve, možemo još uvijek puno toga, možemo više nego dovoljno toga da time budemo ispunjeni i sretni. Manite se kolača ako vam ne idu i sadite biljke. Meni sve krepaju.