Pina colada

VELIKA ILUZIJA

Nedavno sam s D. po tko zna koji put pretresala neke događaje iz protekle godine. I usprkos tome što smo u samom tijeku zbivanja, provodile sate i sate analizirajući i zajednički donoseći zaključke, danas, s odmakom od par mjeseci, shvaćam da svaka od nas ima drugačiju predodžbu i vrednovanje onoga što se u stvari dogodilo.

Jučer sam pak na jednom seminaru svjedočila „live“ prijenosu kako smo nas dvije slušajući treću čule posve različite riječi iako smo prema zadatku pomno pratile što govori. I bile smo spremne „potući“ se oko toga što smo čule, svaka uvjerena u svoju istinu.

Stara je to priča o tome kako naš mozak funkcionira kao svojevrsni filter koji odabire, prerađuje, cenzurira i interpretira sve što se događa izvan nas ali i u nama samima. Pročitala sam da, kada bi registrirao baš sve informacije koje mu dobavljaju naša osjetila, mozak uopće ne bi mogao funkcionirati, jednostavno bi bio preopterećen i neupotrebljiv. Naš centralni kompjuter naprosto bi se skršio. Znači, na osnovu svojih dosadašnjih iskustava i subjektivnih istina, stvaramo nove subjektivne istine. Ajme, pa cijeli je naš život jedna velika iluzija!

A percepcija ovisi o očekivanjima. Naša osjetila kao da ne postoje izvan našega okvira sačinjenog od dosadašnjih iskustava na osnovu kojih stvaramo očekivanja. Zamišljam kako osobe koje su slijepe od rođenja zamišljaju boje, sunce, more, nebo… One nemaju baš nikakvu predodžbu o tim pojmovima. I dok jabuku ili neki drugi manji predmet mogu opipati, obuhvatiti u cijelosti, to zasigurno ne mogu učiniti s nebom.

Nisam poklonik filozofije „zamisli kako je onima kojima je gore od tebe pa će ti biti lakše“ jer ona jednostavno ne funkcionira, nije sukladna ljudskoj prirodi. Svakome je njegova trenutna briga najveća. Ne možemo se otkinuti tog subjektivizma u promatranju svijeta i sebe u njemu. No, ipak, zamislite kako netko tko nikada nije svojim očima vidio zvjezdano nebo i puni mjesec na njemu to „vidi“ u svojem umu, bez ikakve mogućnosti usporedbe s bilo čim drugim jer ni to nije iskusio. A zatim na isti način probajte vidjeti nešto što vas muči – bez pretpostavki, predodžbi, očekivanja, dosadašnjih iskustava… Ne znam je li to uopće moguće.

Ali možda….nebo možemo sanjati iako ga nikada nismo vidjeli i u našim mislima ono može biti još veće i veličanstvenije. Ljubav možemo tražiti i naći iako je nikada nismo osjetili ili smo se više puta razočarali. Kaže narod: što se babi snilo, to se babi zbilo. Nitko nam ne brani da sanjamo i da nam se to na kraju i dogodi.