POGLED IZ VLASTITOG DVORIŠTA
Činjenica jest, htjeli mi to ili ne, priznali ili ne, da nam nije dano promatrati svijet oko sebe nikako drugačije osim iz vlastitog kuta gledišta, iz perspektive vlastitog dvorišta i vlastite kože.
Koliko god da smo se uspeli na ljestvici razvoja i samorazvoja, koliko god radili na sebi, koliko god duhovni bili, u svojoj smo biti vrlo subjektivni i sebični. Negdje sam pročitala da se 90% vremena svatko od nas bavi sam sa sobom i odnosom drugih ljudi prema nama. Na zadnjem nam je mjestu naš odnos prema drugima. Sve je to posljedica čistog opstanka i zakona evolucije.
Ne sjećam se koji nam je filozofski pojam tom prilikom objašnjavao srednjoškolski profesor filozofije ali sjećam se jako dobro njegovog zaključka da majka spašava svoje dijete koje trči pod jureći auto iz sebičnih razloga. I dan danas mi taj zaključak, ma kako teorijski opravdan bio, zvuči zastrašujuće ali… Većina djela koja smatramo dobrima i altruističnima, u svojoj biti su sebična. Vrlo je vjerojatno da pomažući nekome niste imali materijalne koristi ali što ćemo s onim osjećajem unutarnjeg zadovoljstva i ispunjenosti? Nije li ipak razlog bio sebične naravi? Osjećati se dobro i djelovati u tom pravcu sebično je makar prilikom toga nekome pomagali. Ako još u to upletemo neku vjersku doktrinu po kojoj ćemo za naša dobra djela biti nagrađeni, ne preostaje nam nego priznati sebične motive.
Jeste li nedavno bili na nekom sprovodu? Ako obratite pažnju na sadržaj onoga što govore oni koje se opraštaju od pokojnika, doći ćete do pomalo nevjerojatne spoznaje – većina njih govori o sebi! A o čemu ćemo drugom u takvim situacijama nego o onome što sami gubimo? Jer uz sve vjerske i duhovne koncepte, o pokojnikovoj perspektivi ne znamo ništa a jako dobro znamo kako će se njegov odlazak odraziti na naš život. I onda pričamo o sebi.
Ne bih željela da netko ove retke shvati kao odu sebičnosti i subjektivizmu. Voljela bih da si dopustimo biti ono što jesmo i da ne osjećamo grižnju savjesti jer nismo ono što nam drugi kažu da bi trebali biti. Ali najvažnije od svega je da odustanemo od nagovaranja drugih da na svoj nos stave naše naočale. Ili kao što je to Oscar Wilde rekao: „Crvena ruža nije sebična zato što želi biti crvena ruža. Bila bi užasno sebična kada bi željela da ostalo cvijeće u vrtu bude i crveno i ruže.“
Lampone
Ingredients
I. PODLOGA
- 115 g badema
- 45 g datulja
- 40 g neslanih, sirovih pistacija
- prstohvat soli
II. KREMA
- 200 g indijskih oraščića
- 180 ml kokos vrhnja*
- 30 g kakao maslaca (otopljenog)
- 40 ml soka od limuna
- 1,5 žličica vanilije
- prstohvat soli
- 100 g malina
III. MALINE
- 100 g malina
Instructions
- Sve sastojke za podlogu usitnite u sjeckalici pa utisnite u kalup 20 x 20 cm pa stavite u frizer dok radite kremu.
- U blender najprije stavite sve tekuće sastojke i maline a na vrh indijske oraščiće pa blendajte do glatke kreme.
- Izlijte pola kreme na podlogu, pospite polovicom malina (smrznute se lakše drobe), prelijte ostatkom kreme i na vrh stavite preostale maline.**
No Comments